Je li macho osjećaj kad ti žena plati piće? (kratki vodič kroz mušku krizu identiteta)

Nekad je macho značilo nešto sasvim drugo. Odgovornost. Stav. Kićma. Danas? Danas je, izgleda, macho sjediti za stolom, naručiti piće s menija koje ne bi ni pogledao da ti ga sam moraš platiti – i onda se samozadovoljno nasmiješiti dok žena vadi novčanik. Jer, eto, „ravnopravnost“.

Da se razumijemo: nije problem u tome da žena plati piće. Problem je u muškarcima koji su to pretvorili u stil života, filozofiju i, ne daj Bože, identitet. Oni koji se ponose time što su „iznad tih zastarjelih normi“, ali samo kad račun nije na njima.

Macho nove generacije je zanimljiva pojava. On voli jake žene – posebno one s karticom bez limita. Poštuje ravnopravnost – naročito u trenucima kad konobar donese račun. Ima stav – ali samo na Instagramu. U stvarnosti, stav se topi brže od leda u viskiju koji netko drugi plaća.

Najluđe od svega je samouvjerenost. Nema srama, nema nelagode. Čak se zna i pohvaliti društvu: „Ma ona je inzistirala.“ Kao da je to orden časti, a ne tiha kapitulacija. Jer, budimo realni, muškarac koji stalno dopušta da ga se časti ne ruši patrijarhat – on samo gradi ugodnu hladovinu za vlastitu komociju.

Nije stvar u novcu. Stvar je u simbolici. U poruci koju šalješ: o sebi, o njoj, o granicama koje (ne) poznaješ. Muškost se ne dokazuje plaćanjem pića, ali se vrlo lako demontira kad prestaneš nuditi išta – osim prazne čaše.

Pa je li macho osjećaj kad ti žena plati piće? Možda. Ali samo ako je tvoja definicija macho lika netko tko je zamijenio odgovornost za izgovore, a samopoštovanje za besplatnu rundu.

U tom slučaju – živjeli. Na njezin račun.

lasvanskadolina.info