Kad ogledalo postane životni kompas

U vremenu u kojem se vrijednost sve češće mjeri brojem lajkova, filtrom na fotografiji i savršeno pogođenim kadrom, površnost je prestala biti mana – postala je strategija. Posebno kada je riječ o ženama koje su odlučile sav svoj kapital uložiti u vanjski izgled, zaboravljajući da je mladost kratkoročna investicija s neminovnim rokom trajanja.

Briga o izgledu sama po sebi nije problem. Problem nastaje onog trenutka kada postane jedina valuta. Kada se energija, novac i vrijeme ulažu isključivo u lice, tijelo i privid savršenstva, dok znanje, karakter i unutarnji razvoj ostaju zapostavljeni. Ljepota privlači pažnju, ali ne gradi život. Ona otvara vrata – ali ne zna što učiniti kad se vrata zatvore.

Posebna je priča vješta gluma. Osmijesi naučeni pred ogledalom, šarm na dugme, emocije po potrebi. Iskrenost se zamjenjuje taktikom, a autentičnost ulogom koja se igra dok traje interes. U tom teatru zavođenja, sve je dozvoljeno – osim stvarnog suočavanja sa sobom.

Umjesto ulaganja u obrazovanje, znanje, vještine i vrijednosti koje ostaju i kad mladost prođe, biraju se lakši putevi. Niske strasti. Brza pažnja. Površni odnosi. Partneri se ne biraju po karakteru, viziji ili intelektualnoj kompatibilnosti, nego po imovinskoj kartici, statusu i onome što se može pokazati drugima.

Ironija je okrutna: dok se traži „sigurnost“ u tuđem novčaniku, zanemaruje se izgradnja vlastite. Dok se juri za luksuzom, gubi se temelj. A kad ljepota izblijedi – jer hoće – ostaje pitanje: što tada nudim svijetu, sebi i onome tko sjedi nasuprot mene?

Vrijednosti koje se ne mogu kupiti ne stare. Znanje ne izlazi iz mode. Karakter ne gubi sjaj. A partneri izabrani na temelju stvarnih životnih vrijednosti ostaju i kad reflektori ugasnu.

Sve ostalo je kratka predstava. I publika se, prije ili kasnije, raziđe.

lasvanskadolina.info