Čavalić: BiH ne treba radikalna štednja u recesiji, već racionalizacija javne potrošnje

Parlamentarci BiH na ovosedmičnom zasjedanju nisu prihvatili Prijedlog zakona o vanrednim mjerama štednje u institucijama BiH usljed pandemije koronavirusa. Iako naša vlast nije uvidjela hitnost donošenja ovog zakona, ekonomisti ističu da je racionalizacija javne potrošnje neophodna mjera za državu poput BiH koja ovisi o stranim kreditima.

Predlagač zakona o mjerama štednje zastupnik Naše stranke Damir Arnaut pojasnio je da se ovim zakonom uvode najradikalnije mjere štednje u bh. institucijama od Dejtona do danas te da je predviđeno da se sve uštede usmjere na jačanje ekonomije.

Predloženo je da se za sve zaposlene ukinu regres i jubilarne naknade, a za izabrane dužnosnike dnevnice, stimulacije, topli obrok, kao i tjelohranitelji, osim za Predsjedništvo BiH. Ipak, za hitni postupak usvajanja Arnautovog Prijedloga zakona nije bilo dovoljno entitetske većine, zbog čega će se naknadno raspravljati o njemu.

Priča o glomaznom i neefikasnom javnom sektoru BiH nije ništa novo, govori nam ekonomski stručnjak Admir Čavalić.

“Brojna ranija istraživanja, kao i analize MMF-a i Svjetske banke, pokazuju da postoji izuzetan jaz u visini nadnica, načinu potrošnje, kao i uopćeno finansijskom ponašanju u javnom u odnosu na privatni sektor ekonomije. Tako da je u svakom trenutku bilo ‘bespotrebnih troškova’ koji su se mogli ukloniti, racionalizirati, odnosno prema kojima se moglo ‘domaćinski’ odnositi. Stabilne stope ekonomskog rasta od dva do tri posto godišnje su uvjetovale određeni komoditet pri planiranju budžeta, i to specifično kod određenih nivoa vlasti (npr. Kanton Sarajevo, pojedine općine i gradovi). Racionalizacija javne potrošnje je neophodna mjera za državu poput BiH koja ovisi o ino kreditima, i koja shodno jedinstvenom državnom uređenju, gdje su entiteti najveći generatori javne potrošnje, ima određene fiskalne, monetarne i nadasve tržišne limite potrošnje. Dobro bi bilo da se na ovaj način sredstva preusmjere u produktivnije svrhe ili da se stvori temelj za reforme koje će osigurati dugoročni rast ekonomije”, kazao nam je Čavalić.

On nadalje ističe da državna štednja ima smisla zbog dugoročnog unapređenja ekonomskih performansi jedne zemlje. S tim u vezi, njegovo mišljenje je kako BiH ne treba neke radikalne mjere štednje, naročito u recesiji, već bazično racionaliziranje javne potrošnje s ciljem značajnijeg multiplikativnog efekta.

“Konkretno, štednja omogućava povoljnije zaduživanje, sa čim trenutno ima problem entitet Republika Srpska. Jača se povjerenje u državu, što stimuliše investicije i opći optimizam u ekonomiji te se ostavlja više prostora za privatne investicije kao dio BDP-a (u odnosu na javnu potrošnju). Pojašnjenja radi, mjerama štednje država stvara pretpostavke za smanjivanje fiskalnog opterećenja, što u kratkom i dugom roku podstiče potrošnju i investicije. Brojni su primjeri zemalja širom svijeta, od većih poput Njemačke do manjih, baltičkih, koje pokazuju važnost štednje za stabilnost i organski rast ekonomije. Ove mjere naročito imaju smisla u zemljama koje se oslanjaju na zaduživanje i kao takve imaju ograničen fiskalni okvir”, smatra Čavalić.

Iako su brojne vlasti, od lokalnih do viših državnih, posegnule za mjerama štednje uz pojašnjenje da je nužno “ukidanje bespotrebnih troškova”, rasprava o Prijedlogu zakona o vanrednim mjerama štednje u institucijama BiH pokazala je da nisu svi spremni na štednju.

“Dozvolite da citiram jednog ekonomskog nobelovca: ‘Država ne uči. Samo ljudi uče’. Štednju je generalno teško ‘politički prodati’ i samo mali broj lidera može učiniti navedeno. Javna potrošnja je određena brojnim političkim lobijima, korporativnim interesima i uopšteno pritiskom javnosti. Shodno tome, teško je provoditi mjere štednje. Međutim, pandemija treba inicirati prave reforme – fiskalne, tržišta rada, obavljanja biznisa, i druge koje su nužno potrebne našoj zemlji”, zaključio je Čavalić.

(klix.ba)