Mostarski trgovci nekada gradili kuće, a danas jedva preživljavaju na tržnici

Trgovci koji su nekada od prodaje svojih proizvoda na mostarskoj tržnici ostvarivali značajne prihode te pravili kuće i obrazovali djecu, danas su na rubu očaja, jer od prodaje jedva da pokriju osnovne troškove življenja.

“Niti mogu raditi, niti ne raditi, dok platim sve troškove, gotovo mi ništa ne ostane”, kaže jedna trgovkinja. Druga dodaje kako im se posao sveo na “prelijevanje iz šupljeg u prazno”.

Radojka Sandić iz Nevesinja već 23 godine radi na mostarskoj tržnici i svaki dan iz Nevesinja dovozi svoje domaće proizvode, ali teže dane za prodaju u životu ona ne pamti.

Nevesinjski krompir, mrkva, luk, maslo i sir su proizvodi po kojima je poznata godinama, a priča nam kako bi sve što doveze ranije u veoma kratkom vremenu prodala. No, sada sve radno vrijeme provede za štandom, a velike količine ostaju neprodane.

“Uradila sam puno stvari u životu od ovoga posla, pa i kuću napravila, a sada jedva pokrijem troškove dolaska. Ja ovdje dolazim 23 godine i nikada nije bilo ovako teško stanje. Nema ljudi ni približno kao nekad, a i oni koji dolaze malo troše”, kaže Radojka za Klix.ba.

Priznaje nam da ne zna šta će dalje, jer joj se ne isplati raditi, niti može da ne radi.

“Ne mogu ja da ne radim ništa, uvijek sam radila i radit ću dok budem mogla”, kaže ona navodeći kako jedva preživljava marljivim radom, a kad bi stala, smatra da ne bi ni preživjela.

Istoga stava je i Ljilja iz Kosora koja od prodaje svojih proizvoda živi od ranog djetinjstva.

Ona dovozi svoje proizvode svaki dan na mostarsku tržnicu, ali kako nam kaže, da mora nabavljati od drugih proizvođača, ni troškove ne bi mogla pokriti.

“Ne pamtim da je bila ovaka finansijska kriza, prodaja se prepolovila i zaista je veoma teško. Zbog korone su mnogi ljudi ostali bez posla, a mnogi u strahu od neizvjesnosti i onoga što može biti nastoje trošiti što manje”, kaže nam Ljilja.

Tvrdi da ne može prodati ni 20 kilograma raznovrsne robe pa tako nakon cjelodnevnog stajanja na štandu sakuplja paradajz, špinat, luk, breskve, kajsije, grožđe, kupus, dinje… i s pijace vraća neprodano, što je prije bilo nezamislivo.
Tvrdi da ima ljudi koji su u toliko lošoj situaciji da dođu i gledaju, a ne mogu kupiti.

“Kad vidim da ne može, pogotovo kad je starija osoba u pitanju, gleda i jede očima i ustima bi, a ne može novčanikom, ja tada ne mogu da ne dam bez dinara”, kaže ona.

Na mostarskoj tržnici cijena kajsija je 4 KM, breskve su 3 KM, jabuke 2 KM, dinja 2,5 KM, a lubenica je 1 KM po kilogramu. Što se tiče povrća, paradajz je 2 KM, kupus 1 KM, karfiol 4 KM, kelj 2,5 KM, krompir 1 KM. Domaći kajmak je 17 KM, a mladi sir 6 KM po kilogramu, dok je sir iz mjeha kravlji 10, a koziji 16 KM. Trgovci naglašavaju da su svi proizvodi domaći te formirane cijene nerijetko i snižavaju, kako bi prodali što više.

Teže vrijeme ne pamte ni prodavači tekstilne robe, jer je, kako kažu, za sve veći broj građana kupovina kod njih postala luksuz. Rijetki kupci, kako nam kazuju, teško se odlučuju za kupovinu, pa tako mnogi od njih zbog nedovoljne prodaje mjesecima nisu u mogućnosti ni nabavljati robu.

Iz dana u dan im je sve teže i ne vide način na koji će opstati i preživjeti.

“Od kada je Aluminij ugašen, nama posao samo pada”, kaže jedna dugogodišnja trgovkinja koja naglašava da je svima zabrinjavajuće to što se kraj teškog stanja i pada kupovne moći ne nazire.

(klix.ba)