Nekada su u Bosni konoplju zvali “veselica”, a med od konoplje bio je lijek

Konoplja se uzgajala svuda u Zenici, kao i drugdje na prostorima bivše Jugoslavije, jer je imala široku upotrebu. Prema popisima, počev od 17. stoljeća, najviše je uzgajana na imanjima stanovnika sadašnje Donje Gračanice, koja su bila na prostoru bivšeg sela Tetova.
Tu je i prije dolaska Turaka bila skela, koja se spominje u najranijim turskim popisima.

Čelična užadi

U zeničkom kraju je bilo više vrsta stupa. Najveće su bile nalik čeljustima krokodila. Bile su manje stupe, koje se gotovo nisu razlikovale od trlica i one su se koristile za manji obim prerade konoplje. Nakon stupanja se dobivalo povjesmo, koje je ustvari bilo konopljino vlakno. Povjesmo se koristilo bez dalje prerade za brtvljenje vodenih instalacija (kučina).

Za domaćinske potrebe upredali su se konopi (po nazivu konoplje). Konopi su bili debljine do 3 mm. Oni su se dalje upredali u užad, koja su mogla imati od tri pa do tridesetak struka konopa, zavisno od željene jačine i debljine užeta i naravno namjene.

Selo Šerići je od davnina bilo poznato po upredanju (proizvodnji) užadi, pa otuda mu potječe ime iz turske riječi şerit (šerit) = traka, vrpca, pantljika, uže. U Bosni ima još sela koja su dobila nazive po proizvodnji užadi.

Osim za proizvodnju platna od konopljinog vlakna, konoplja se koristila i za druge potrebe. Ženska konoplja, ono što u sadašnja vremena nazivamo marihuanom, kanabisom, indijskom konopljom i kako sve ne, je davala cvijet i sjemenke. Cvijet se brao prije potpunog otvaranja sitnih cvjetića, vezivao u kitice, pa se kitice vješale pod strehu, u hladovini, naopačke, da se suše. Nakon sušenja, spremale su se kitice cvjetova konoplje najčešće u ostavu. Koristio se cvijet za brojne kućne potrebe: kađenje prostorije u kojoj leži teški bolesnik, pravljenje kolačića za djecu i starije bolesne osobe, spravljanje meda sa cvijetom konoplje, te razne druge potrebe.

Najviše se ipak koristio za kađenje oboljelih od težih oblika kašlja, posebno hripavca (magarećeg kašlja). Savremena farmacija proizvodi sirupe protiv kašlja u kojima je obavezan sastojak neka od tzv. lakih opojnih droga. U domaćinstvima se čuvao i suhi konopljin list, kojim se kadila kuća, čim pođu prehlade i kašljanje ukućana.

Od sjemenki konoplje se proizvodilo visokokvalitetno ulje. Upamćeno je, da se za litar konopljina ulja dobivalo po 5 kg masla ili 10 kg svinjske masti. Ulje se koristilo kao lijek za brojne bolesti. Savremena medicina je dokazala ljekovitost i vrlo široku upotrebljivost ovog ulja.

U srednjoj Bosni se ulje iz konopljina sjemena proizvodilo hladnim presovanjem i kuhanjem. Ovo ulje proizvedeno hladnim presovanjem je bilo cjenjenije, a prepoznavalo se po boji, gustini i prozračnosti.

Kađenje konopljinim listom se radilo tako, da se na žar u pegli (na drveni ćumur), stavljao jedan do dva prstohvata zdrobljenog suhog lista i potom se uz lagano mahanje, kretalo kroz sve prostorije kuće. Kađenje se najčešće obavljalo kod nekih oboljenja sezonskog karaktera. Za kađenje su se koristila i kandila, nekad improvizovana od kućnog posuđa.

Med od konoplje

Kađenje suhim cvijetom konoplje se radilo u prostoriji u kojoj je bio teški bolesnik sa jakim bolovima. Na užareni drveni ugalj mangale ili tadašnjih pegli, stavljao se prstohvat suhog konopljinog cvijeta i uz mahanje poticalo se lagano gorenje i dimljenje suhog konopljinog cvijeta. Koristilo se i kandilo ili neka improvizacija kandila. Ako bolesniku ne bi bilo lakše, postupak se ponavljao. Rezultat je bio, da bolesnik nije ječao od bolova, raspoloženje mu se podizalo, a odahnuli bi i ukućani, koji su njegovali bolesnika.

Kolačići sa suhim konopljinim cvijetom su se pravili tako, da se u avanu sitno stuca konopljinog cvijeta prema namjeni. Ako se prave kolačići za nemirnu i bolešljivu djecu, stavljalo se manje cvijeta, a za teške bolesnike, koji su jaukali od bolova ili nisu mogli da se kreću, stavljalo se više. Kolačići su se radili od brašna sa dodatkom praha stucanih osušenih konopljinih cvjetova. Za neke bolesti su se radili kolačići samo od stucanih osušenih konopljinih listova i cvjetova.

Malo su se rjeđe pravili kolačići od brašna dobijenoga mljevenjem sjemenki konoplje uz dodatak praha stucanih osušenih konopljinih cvjetova. Kolačići su se osim nemirnoj i bolešljivoj djeci ili starijim teško bolesnim osobama, davali ukućanima, kao lijek protiv nervoze, bljedila, neuhranjenosti, reume, jakog kašlja, slabe probave i drugih stanja.

Priča o selu Vrhovine

Selo Vrhovine je u srednjoj Bosni bilo poznato po kvalitetnim platnima od konoplje i lana. Govorilo se, da nema bjeljeg platna od onog koje je istkano u Vrhovinama. Mnogo je narodnih nošnji, naročito travničkog kraja sašiveno od platna otkanog u Vrhovinama.

Interesantno je kazati, da su Vrhovine od osvojenja Bosne 1463. godine bile napuštene i u statusu mezre (pustopoljine), jer je stanovništvo izbjeglo ispred osvajačke vojske. Po popisu od 1604. godine, u Vrhovinama je uzgajan lan, ali nije bilo stalnog stanovništva, nego zakupci. Tek od polovine 17. stoljeća Vrhovine su ponovo naseljene. Odakle je došlo stanovništvo i donijelo sobom vještinu tkanja platna, nije zabilježeno.

Autor: Mirsad Đulbić

(Haber.ba)