SARAJEVSKI ĆEVAP: Zašto još nije zaštićen

Ćevapi su bosanski nacionalni specijalitet sa roštilja i najpoznatiji bosanski brend u inostranstvu. Postoje regionalne razlike u spravljanju i obliku ćevapa, a najpoznatiji su banjalučki, travnički i sarajevski ćevapi.

Prva asocijacija na Sarajevo je definitivno sarajevski ćevap. Mnogobrojni turisti dolaze u glavni grad Bosne i Hercegovine samo da bi okusili tradicionalnu recepturu ćevapa. Međutim zaštitni znak Sarajeva – ćevap, kao tradicionalno bh. gurmansko jelo, ničim nije zaštićeno, te mu samim tim prijeti opasnost. 

Mnogi mu mijenjaju recept, neki žele registrirati ga kao nacionalno jelo neke druge države, serviraju ga s raznim dodacima, miješaju ga s nekim drugim sličnim jelima.

Zaštita banjalučkog ćevapa

Postavlja se pitanje da li je do sada iko pokušao zaštititi sarajevski ćevap, te da li postoje tendencije da se to u skorijoj budućnosti učini.

O ovoj problematici za „Avaz“ je govorio Džemil Hajrić, direktor Agencije za sigurnost hrane BiH.

– Mogućnosti zaštite tradicionalnog svojstva sarajevskog ćevapa, kao gotovog proizvoda u BiH još uvijek nema. Za sada je završena procedura zaštite nekih prehrambenih proizvoda, a to su dvije vrste sira, suho meso (Visočka pečenica) i nevesinjski krompir.

– Postoji zakonodavni okvir za zaštitu gurmanskih specijaliteta, među kojima je i sarajevski ćevap. Međutim, još uvijek niko nije podnio aplikaciju prema Agenciji za sigurnost hrane. Znam da postoji vizija zaštite banjalučkog ćevapa.

Nije jednostavan proces koji vodi ka konačnom cilju, tj. zaštiti tradicionalnog specijaliteta, ali je zasigurno vrijedan truda.

Proces nije jednostavan, ali je isplativ

Taj čitav proces je u nadležnosti Agencije za sigurnost hrane BiH. Konkretnije, postupak registracije oznaka porijekla, oznaka geografskog porijekla i oznaka garantirano tradicionalnog specijaliteta se pokreće zahtjevom koji se podnosi Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine.

Na zvaničnoj web-stranici Agencije, mogu se pronaći sve potrebne informacije o zahtjevima koje je potrebno ispuniti kako bi čitav proces zaštite mogao biti pokrenut.

Dakle, registrovana grupa zastupnika, u ovom slučaju ćevabdžija, mora podnijeti zahtjev spomenutoj Agenciji, te uz nekoliko potrebnih dokumenata priložiti dokaze o autohtonosti ćevapa.

Nakon toga, postupak provodi Komisija za registraciju oznaka porijekla i oznaka geografskog porijekla prehrambenih proizvoda u Bosni i Hercegovini, odnosno Komisija za dodjelu oznaka garantirano tradicionalnog specijaliteta koje imenuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine, u saradnji s nadležnim organima entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

Kako nam je kazao Hajrić, do sada nije pokrenuta niti jedna inicijativa da se sarajevski ćevap zaštiti i brendira.

Zašto je važno brendiranje?

Brendiranje tradicionalnih gurmanskih specijaliteta će proslaviti BiH u svijetu. Također, zaštita recepture će omogućiti opstanak tih jela i u narednim decenijama i stoljećima.

Sticanjem ovih prava omogućava se korisnicima zastićenih oznaka bolji položaj na tržistu i veća konkurentnost kroz mogućnost pristupa međunarodnoj registraciji imena porijekla, reklamiranja proizvoda kao autohtonih i postizanja veće konkurentnosti upravo zbog prepoznatljivosti proizvoda kao takvih.

Moramo brinuti o vlastitim proizvodima, sačuvati ih od krađe ili potpunog zaborava.

Sarajevo Ćevap Fest

Prije par godina u Sarajevu je bio organiziran „Sarajevo Ćevap Fest“ koji je imao potencijal da postane regionalni događaj koji će biti prepoznatljiv i koji će biti održavan svake godine u ljetnim mjesecima. Pored obogaćenja turističke ponude, projekat je imao veliki značaj u poboljšanju najjačeg sarajevskog brenda, ćevapa, koji i danas zadržava lidersku poziciju u državi i regionu.

Ovo je jedan od pozitivnih primjera borbe za očuvanje tradicije BiH.

Česi “ukrali” srbijansku šljivovicu, a Makedonci hoće ajvar

Srbija ima sličan problem sa zaštitom rakije šljivovice, jer je Češka 2007. u EU kao proizvod geografskog porijekla zaštitila svoju vrstu rakije od šljive u Moravskoj, pod nazivom “slivovice”.

Srbija bi, međutim, u EU mogla da dobije zaštitu svoje rakije od šljive pod nazivom “srpska šljivovica”.

Bilo je problema i u vezi s leskovačkim domaćim ajvarom, koji je nacionalno i međunarodno zaštićen a čiji je naziv neki proizvođač iz Makedonije koristio za obilježavanje svog proizvoda koji je plasirao na tržište SAD. 

(avaz.ba)