Travnik obnavlja rodnu kuću nobelovca Ive Andrića

“Grede su bile potpuno trule i da ništa nije urađeno, za dvije-tri godine se moglo dogoditi da gornji kat kuće padne”, kaže Snježana Koepruner, direktorica firme GS-Tvornica mašina u Travniku (GS-TMT), koja financira obnovu rodne kuće Ive Andrića, koja je pretvorena u Memorijalni muzej “Rodna kuća Ive Andrića“.

U taj projekt se, kako kaže, uključila zbog lošeg stanja u kojem se Muzej nalazi.

„Još ne znamo koliko će sve koštati, ali neće biti jeftino. Voljela bih da se ne vodimo rokovima, nego da to uradimo kvalitetno jer, zasigurno, u idućih sto godina nitko neće dirati u tu kuću. Za mene je velika čast da mogu sudjelovati u renoviranju Muzeja posvećenog čovjeku koji je BiH i cijelu nekadašnju Jugoslaviju napravio poznatima u cijelom svijetu“, ističe Koepruner, poduzetnica iz Zadra, koja je, nakon uspješne karijere u Njemačkoj, doselila u Travnik.

Ljubitelje književnosti, koji zbog Andrića dolaze u Travnik iz cijelog svijeta, u prizemlju će dočekati kafeterija/knjižara/suvenirnica “Dram radosti”. Simbolični je to naziv preuzet iz Andrićeve pripovijetke “Čaša”, u kojoj je Bosna opisana kao zemlja u kojoj se “dram radosti dušom plaća”.

Koepruner za Radio Slobodna Evropa (RSE) ističe da rekonstrukcija Memorijalnog muzeja, kojom rukovode bh. arthitekti Amir Vuk Zec i Josip Ledić, za nju predstavlja veliki financijski poduhvat, te se nada da će radovi biti završeni do kraja godine.

Andrić u BiH nije dovoljno zastupljen, a pogotovo ne u Travniku, iako bi trebao biti najbolji brend tog grada, kaže Snjezana Koepruner
Andrić u BiH nije dovoljno zastupljen, a pogotovo ne u Travniku, iako bi trebao biti najbolji brend tog grada, kaže Snjezana Koepruner

Na ovu investiciju ju je, također, motivirala činjenica da andrićevskog duha, kako tvrdi, u današnjem Travniku gotovo da nema.

“Andrić u BiH nije dovoljno zastupljen, a pogotovo ne u Travniku, iako bi trebao biti najbolji brend tog grada. To je i dio općeg odnosa prema kulturi u BiH i te politke tzv. zaštite nacionalnih interesa, a ustvari jedne velike sramote. BiH ima niz kulturnih djela i ljudi koji su od svjetskog značaj i žao mi je da to nije prepoznato”, naglašava ova poduzetnica.

Književnik Ivo Andrić rođen je u Travniku 9. oktobra 1892. godine, u dijelu grada pod imenom Zenjak. Njegova rekonstruirana rodna kuća, od 1974. godine pretvorena je u muzej, kao depandans Zavičajnog muzeja Travnik koji se, danas, financira iz budžeta Općine Travnik.

Stalna izložbena postavka sastoji se od rodne sobe, sobe posvećene romanu “Travnička hronika”, fototeke sa fotografijama sa dodjele Nobelove nagrade, te biblioteke sa umjetničkom zbirkom.

U rekonstrukciju Muzeja uloženo 150 hiljada maraka

Direktorica Zavičajnog muzeja Travnik, Fatima Maslić, za RSE kaže da je u posljednjih 15-ak godina u rekonstrukciju Memorijalnog muzeja “Rodna kuća Ive Andrića” uloženo oko 150 hiljada maraka (75 hiljada eura), te da se trenutno radi na završnoj fazi njenog uređenja.

“Već nekoliko godina kontinuirano uređujemo Muzej i organiziramo brojne aktivnosti obilježavanja značajnih datuma iz Andrićevog života. Sve je to funkcioniralo, jer smo u parteru iznajmljivali prostor, najprije za restoran, a zatim i pivnicu, a uz prihode od ulaznica, uspijevali smo dobiti i neke grantove. Sada imamo situciju u kojoj je, zbog pandemije korona virusa, sve stalo. Nemamo prihode od ulaznica, jer su posjete svedene na minimum, a u prizemlju nemamo više nikakvu djelatnost za zakupninu, tako da je ovo došlo kao spas”, ističe ona.

Radovima je, uz ostalo predviđeno, saniranje greda u prizemlju, stropne konstrukcije, uvođenje sistema grijanja u cijeli objekat, obnova dvorišta, te uređenje i opremanje unutrašnjosti.

“Pokušali smo pronaći mogućnost da saniramo velika oštećenja, što je iziskivalo velika sredstva i ja sam taj problem, između ostalo, izlagala i poduzetnici s kojom imamo izuzetnu saradnju i koja je veliki donator i dobrotovor. Ona je preložila da uloži u rekonstrukciju, a da mi njoj iznajmimo taj prostor za potrebe jedne fine knjižare i suvenirnice, tako da ćemo dobiti jedan divno uređene prostor koji ćemo i mi moći korisiti i zbog kojeg će ljudi maksuz dolaziti u Travnik. Da popiju kafu u tom prostoru, pročitajuju knjigu, kupe suvenir ili pogledaju neki scenski prikaz”, naglašava Maslić.

Rodna kuća Ive Andrića
Rodna kuća Ive Andrića

Andrićeva rodna kuća jedini podsjetnik da je nobelovac rođen u Travniku

Muzej “Rodna kuća Ive Andrića” svake godine posjećuju hiljade gostiju, uglavnom iz zemalja bivše Jugoslavije, ali i iz cijelog svijeta, koji tragaju za motivima i simbolima koje Andrić spominje u svojim djelima, kao što su “Travnička hronika”, “Priča o vezirovom slonu” i “Čaša”.

Uz ocjene da je, zahvaljujući Andriću, upisan u književnu mapu svijeta, u Travnik već godinama pristižu kritike zbog nedovoljnog broja sadržaja koji posjetitelje upućuju na to da se nalaze u rodnom gradu književnog nobelovca.

U Travniku ne postoji ulica ili trg koji nose Andrićevo ime, a uz nekoliko pozorišnih predstava i manifestacija poput “Andrićevih dana”, Memorijalni muzej predstavlja gotovo jedini trag nobelovca u tom gradu.

Andrić protjeran iz Travnika

Ističući da svjetska slava književnika, po uzoru na brojne svjetske gradove, u Travniku nije stavljena u funkciju razvoja turizma, kustos Muzeja “Rodna kuća Ive Andrića” Enes Škrgo podsjeća da nikada nije zaživio ni njegov elaborat “Književni nobelovac Ivo Andrić kao kulturni i turistički brend Travnika”.

Taj dokument, koji datira još iz 2012. godine, predviđao je, uz ostalo, billboarde na ulazima u grad s natpisima “Dobro došli u Travnik, rodni grad književnog nobelovca Ive Andrića”, a na zgradama transparente s citatima iz Andrićevih djela, poput onoga iz “Travničke hronike”: “Travnik je najgospodskiji grad na svetu i u njemu svet gospodski, čist, uredan, s carem da govori…”.

Elaborat koji je, prije osam godina dostavljen Općini Travnik, predviđao je, također, skulpture s motivima iz Andrićevih knjiga, murale na zgradama, muzičare i pantomimičare odjevene u stilizovane kostime likova iz Andrićevih djela, prodaju knjiga na više mjesta u gradu, dok je ugostiteljske objekte, hotele i apartmane trebalo urediti u duhu doba opisanoh u romanu “Travnička hronika”.

Osim pozorišnih predstava, te manifestacija u produkciji nekoliko insitucija kulture u Travniku, većina prijedloga iz elaborata je, prema Škrginim riječima, ostala “mrtvo slovo” na papiru, zaboravljena u općinskim ladicama.

U tekstu “Elaboracije o tlapnjama”, objavljenom na web portalu nomad.ba, Škrgo ovaj elaborat naziva “tek maštarijama jednog muzejskog kustosa”. Sudbina tog dokumenta je, piše on, određena oportunističkim komentarom lokalnog turističkog djelatnika da će tako zamišljena priča o Andriću u Travniku morati sačekati neka bolja vremena.

“Upravo tako mi je rečeno. Ne razumijem taj mentalni sklop i sistem razmišljanja ‘nije još vrijeme’ i ‘nije sazrelo vrijeme’, pogotovu ako uzmemo u obzir Andrića i njegov simolički kapital i značaj za ovaj grad. Ako nećemo danas, kad ćemo? Kad izumru ove generacije, koje ja zovem Jugoslovenima, a kojima je Andrić još uvijek jako važan pisac i važan dio njihovih identiteta? Kad oni odu i kad dođu ovi novi sa privatnih fakulteta – novi vladari ove nesretne države, onda skoro niko neće ni pitati za Andrića. Hoće li onda biti vrijeme? Ne mogu ja to dokazati, niti se trudim da dokažem, ali očevidno postoje oni koje bismo nazvali sive eminencije koje odlučuju o takvim stvarima. Ne mogu reći koji je to krug ljudi, čovjek ili politička partija, ali je očito da neko jeste. Jasno je i da se, u situaciji kakva jeste i sa ovim vladajućim strukturama, taj elaborat nikada neće provesti”, ističe Škrgo za RSE.

Na upit RSE koje aktivnosti su poduzete na realizaciji dokumenta “Književni nobelovac Ivo Andrić kao kulturni i turistički brend Travnika”, iz Općine Travnik su odgovorili za RSE da je “elaborat napisan kao idejni projekt i da nikada nije dobio formu zvaničnog dokumenta, niti ga je razmatralo i usvojilo Općinsko vijeće”.

“Tadašnji i današnji načelnik Admir Hadžiemrić zaprimio je elaborat. Nakon što ga je pročitao, obavljeni je razgovor sa predstavnicima Zavičajnog muzeja i dogovoreno da se ide u realizaciju. Uzet je dio smjernica iz elaborata, s ciljem da se Ivo Andrić iskorisiti u funkciji turističkog razvoja općine Travnik. Uvijek može više i bolje, ali je od 2012. godine do danas, ipak, učinjen pomak o čemu svjedoči i sve veći broj posjeta Memorijalnom muzeju”, navedeno je, uz ostalo, iz Općine Travnik.

Čak i ako neko ne voli Andrića i njegovo djelo, u čisto pragmatičnom smislu je Andrićevo rođenje u Travniku, odnosno smještanje nekih od ključnih njegovih djela u taj grad, činjenica koju je šteta ne potencirati, kaže Muharem Bazdulj
Čak i ako neko ne voli Andrića i njegovo djelo, u čisto pragmatičnom smislu je Andrićevo rođenje u Travniku, odnosno smještanje nekih od ključnih njegovih djela u taj grad, činjenica koju je šteta ne potencirati, kaže Muharem Bazdulj

Andrić kao turistički potencijal

Neiskorištenih potencijala svjesni su i u nadležnoj Turističkoj zajednici Sredbnjobosanskog kantona (SBK), u kojoj, pak, tvrde da ozbiljno brendiranje zahtjeva angažman više insitucija, ali i više novca.

“Turistička zajednica to nije mogla sama uraditi zbog nedostaka kadrova i financijskih sredstava. Nas nitko ne financira zadnji četiri, pet godina i sa tri uposlena nismo imali kapacitete koje zahtjeva ozbiljno brendiranje. U takav ozbiljan posao mora se uključiti više insitucija, a elaborat iz 2012. godine je dobra osnova. Zbog te neuvezanosti stječe se dojam da Andrić nije dobrodošao u svom gradu. Međutim to nije tako, iako možda postoji i ta politička strana da u određenim krugovim postoji otpor. No, promocija postoji, ali to nije dovoljno i u onoj mjeri koju javnost očekuje”, kaže za RSE direktor Turističke zajednice SBK Miroslav Matošević.

Pisac i novinar iz Travnika Muharem Bazdulj naglašava da je Andrić koliko-toliko prisutan na kulturnoj mapi Travnika, zahvaljujući primarno angažmanu uposlenika Zavičajnog muzeja, odnosno Memorijalnog muzeja “Rodne kuće Ive Andrića”.

“Teško je po bilo čemu porediti Travnik sa Pragom, ali Prag i pored stotina drugih atrakcija temelji veliki dio svog ‘kulturnog i turističkog brenda’ na liku i djelu Franca Kafke. Nije ni Andrić Kafka, ali, evo, svjedoci smo da Nijemac Mihael Martnes piše nedavno Andrićevu biografiju koja je hit na cijelom njemačkom govornom području i prevodi se na niz jezika. Ima i dodatnih skorašnjih primjera Andrićeve trajne globalne prisutnosti. Čak i ako neko ne voli Andrića i njegovo djelo, u čisto pragmatičnom smislu je Andrićevo rođenje u Travniku, odnosno smještanje nekih od ključnih njegovih djela u taj grad, činjenica koju je šteta ne potencirati”, kaže za RSE.

Bazdulj, također, smatra da se, unatoč politizaciji i pokušajima ideološke interpretacije Andrićevog života i djela, većina stanovnika Travnika pozitivno identificira s Andrićem, kao svjetski relevantnim književnikom i najznamenitijim Travničaninom.

Vjeruje da će, kako kaže, neke nove generacije, neopterećene provincijalnim, politikantskim dioptrijama, prepoznati Andrićevu važnost i da će mu njegov rodni grad odati počast kakvu on i zaslužuje.

“Znate i sami da je jedan od kamena-temeljaca (novo)bošnjačke kulturne politike teza, manje ili više vješto elaborirana, da je Andrić, tobože, mrzio Bošnjake, da je imao negativne predrasude o islamu i tako dalje. Pošto je i na lokalnom nivou u Travniku formalno na vlasti stranka koja je ključni političke eksponent takve percepcije Andrića, to onda i nije toliko čudno. U mom iskustvu, međutim, mi se uvijek činilo da je za Travničane lokalpatriotski ponos spram Andrića mnogo važniji od tih politikantskih interpretacija”, ističe.

Prije više od deset godina, u Travniku je propala i inicijativa da grad dobije ulicu Ive Andrića. Unatoč tome što je cjelokupan novčani iznos od Nobelove nagrade darovao za razvoj bibliotekarstva u BiH, ni biblioteka u tom gradu, od rata, ne nosi Andrićevo ime. Umjesto prijeratne narodne biblioteke “Ivo Andrić”, ova ustanova je postala Gradska biblioteka Travnik.

Marija Augustinović/ Radio Slobodna Evropa