Zašto dio ljudi misli da ih mediji lažu oko koronavirusa?

PROSVJEDI u Njemačkoj u kojima se građani bune protiv mjera vlasti u pandemiji koronavirusa pokazali su da u njemačkom društvu, vjerojatno jednom od trezvenijih u Europi, postoji jedan dio građana koji unatoč svemu misli da je covid-19 bio maltene izmišljena bolest te da informacijama koje dobivaju preko mainstream medija, privatnih i javnih, ne treba vjerovati, već iza pandemije stoje tajni planovi figura kao što su Bill Gates i George Soros.

Njemačka po tome nije izuzetak: diljem svijeta postoji dio ljudi koji su prestali vjerovati mainstream medijima te informacije odlučili potražiti isključivo na internetu, koji je dosad najbolje tehnološko rasadište za teorije zavjere i upitne informacije. 

Komentari ispod članaka

Dovoljno je pogledati u komentare ispod članaka na Indexu o koronavirusu i svemu povezanom s ovom svjetskom temom, u kojima se redovito mogu naći postovi u kojima se novinare optužuje da su “Sorosovi plaćenici” i da “šire laži”. Spominje se i “novi svjetski poredak”.

No kao što su pokazivala istraživanja američkih medija poput NPR-a, nisu nužno svi ti protesti kojima se šire teorije zavjere, kao ni svi postovi koje o tome pročitaju na internetu, nastali spontano.

Tko je iza protesta?

Dapače, dokazano je, primjerice, da su proteste protiv karantene u Michiganu, kojim vlada demokratska guvernerka Gretchen Witmer, organizirale udruge koje financira bogata obitelj DeVos, čija je članica Betsy DeVos, ministrica obrazovanja u administraciji Donalda Trumpa.

Na protestima su bili prisutni i predstavnici ekstremne desnice, npr. u Michiganu Liberty Militia, skupina naoružanih građana koji se zalažu za bijeli nacionalizam. 

Poznate ličnosti pomažu širenju lažnih vijesti

U Hrvatskoj (još) nije bilo protesta protiv mjera koje su vladajući donijeli u pandemiji, no zato svugdje možemo i dalje čitati o opasnosti koju predstavlja 5G mreža, kao i o tome da će cjepivo protiv koronavirusa biti iskorišteno za čipiranje ljudske rase.

Takve i slične teorije zavjere na društvenim mrežama promoviraju i poznati sportaši poput tenisača Novaka Đokovića i nogometaša Dejana Lovrena, kao i pjevač Toni Cetinski.

Hrvati najviše vjeruju vojsci

Uostalom, Hrvati nisu poznati kao narod koji imaju povjerenja u medije.

Prema relevantnim istraživanjima, najcjenjenija institucija u Hrvatskoj je vojska, a slijede obrazovni sustav i policija. Crkva je na četvrtom mjestu, dok Hrvati najmanje povjerenja imaju u političke stranke i sabor. Mediji su između, no čak 68 posto Hrvata je u europskom istraživanju o vrijednostima iz 2018. reklo da ne vjeruje novinarima koji prate izborne kampanje. 

Istraživanje Eurobarometra iz prošle godine je pak pokazalo da kada je riječ o povjerenju u medije, hrvatski i europski ispitanici najviše vjeruju radiju (50 posto) i televiziji (50 posto), dok povjerenje u vijesti s interneta – a osobito s društvenih mreža – pada i među hrvatskim ispitanicima i na razini EU, iako im hrvatski ispitanici (39 posto) vjeruju nešto više nego prosječni europski ispitanik (32 posto).

Stoga nas je zanimalo što se to događa i je li postalo neizbježno da dio ljudi vjeruje teorijama zavjere, dok informacije iz relevantnih medija odbija kao proizvod svjetske zavjere, pa smo se za komentar obratili psihologu Igoru Mikloušiću i sveučilišnoj profesorici medija Zrinjki Peruško.

Mikloušić: U teorije zavjere češće vjeruju desničari i konzervativci

Igor MIkloušić

Zašto je sve veći broj ljudi uvjeren da mainstream mediji lažu o koronavirusu, zašto ljudi vjeruju teorijama zavjere, pitali smo Mikloušića.

“Teorije zavjere, koje možemo definirati kao nepotrebno pretpostavljene o postajanju zavjere kad postoje vjerojatnija objašnjenja, često su vezane uz politička zbivanja – sjetimo se ubojstva JFK-a, i praktično govoreći nisu ništa novo iako su se s pojavom društvenih medija ove ideje počele učinkovitije širiti, pa čak i uspješno politizirati kako bi se promovirali specifični individualni ili grupni interesi i ideje. To možemo vidjeti primjerice danas kod QAnon pokreta u Americi ili antivakserskih grupa na Facebooku”, objašnjava ovaj psiholog.

Mikloušić napominje da je vjerovanje u teorije zavjera češće danas kod ljudi na desnom i konzervativnom političkom spektru, iako ovo ovisi od teorije do teorije. 

Kontradiktorne teorije zavjere

“Nedavno istraživanje na reprezentativnom uzorku u Hrvatskoj provedeno s kolegama na Institutu Pilar, a koje je dio velikog kroskulturalnog istraživanja koje se provodi u 60 zemalja na temu stavova vezanih uz covid-19, dobilo je slične nalaze. Ono što je zanimljivo je da kad promatramo osobe koje su sklone vjerovanju u teorije zavjera, je da vjerovanje u jednu teoriju zavjera dobro predviđa vjerovanje u druge teorije zavjera. Čak i kad su same teorije međusobno kontradiktorne. Primjerice, osobe koje vjeruju da je princeza Diana odglumila vlastitu smrt skloniji su vjerovati i da je bila ubijena”, kaže Mikloušić.

Čini se dakle da zaista postoji svojevrsni konspiratorski “mentalni sklop” koji ljude čini sklonijim vjerovati kako postoje tajne organizacije ili šačice moćnih ljudi koji kontroliraju medije, iskrivljuju istinu i kroje svijet prema svojim tajnim, često zlokobnim planovima, smatra Mikloušić.

“Točno mjerenje osobina osoba sklonih vjerovanju u teorije zavjere je problematično upravo zbog širokog raspona teorija zavjera od kojih svaka može biti primamljivija nekim ljudima, a odbojna drugima. Primjerice, osobama ekstremno otvorenima prema iskustvu i na lijevom političkom spektru antivakserske ideje mogu biti primamljive, dok teorije o zavjeri vezane uz klimatske promjene (to jest nepostojanja čovjekom izazvanog globalnog zatopljenja) bit će bliskije konzervativcima. Isto se može razlikovati i od nacije do nacije ovisno o tome koja politička opcija zagovara koju teoriju zavjere”, dodaje.

Negativne psihološke posljedice

Vjerovanje u teorije zavjere povezano je s manjim povjerenjem u druge ljude, ostalim neobičnim vjerovanjima pa u nekim slučajevima čak i paranojom. Također, osobe koje više vjeruju svojoj intuiciji i nisu sklone analitičkom razmišljanju također se češće priklanjaju ovakvim vjerovanjima. 

“Uz to, osjećaj ne imanja kontrole nad vlastitim životom te sklonost izbjegavanju neizvjesnosti čini ljude podložnima ovakvim vjerovanjima. Ona im na neki način daju osjećaj da shvaćaju i razumiju kompleksne i nepredvidive životne događaje koji bi u protivnom u njima izazivali tjeskobu. Ovo je posebno vidljivo kod ove situacije danas gdje smo okruženi s puno nepoznanica, nejasnoća, često kontradiktornih informacija vezanih uz covid-19 za koje danas znamo da su uzrokovale mnoge negativne psihološke posljedice na ljude gurajući ih prema traženju smisla u teorijama zavjera. Ovo naravno ne znači da nekada zaista i ne postoji teorija zavjere, a pad povjerenja u “mainstream” medije, koji pratimo u zadnje vrijeme nakon što su određene pristranosti medijskih kuća postale evidentne, u tome ne pomaže. Ako išta, pokazalo se da povjerenje u institucije i jaki autoriteti kojima osobe mogu vjerovati smanjuju vjerojatnost vjerovanja i širenje takvih vjerovanja i dezinformacija”, objašnjava psiholog Mikloušić.

Cenzura nije dobro rješenje

Kako mediji mogu reagirati na takve pojave, ima li smisla pokušati dokazivati teoretičarima zavjere provjerenost i vjerodostojnost objavljenih informacija?

Iako mnogi pozivaju na cenzuru, to se nije pokazalo kao dobra opcija, ističe Mikloušić.

“Nakon ukidanja i cenzuriranja nekih vijesti ili protagonista, vjerovanja koja su bila cenzurirana u ljudima su postala samo snažnija”, kaže.

Kako pomoći ljudima da prepoznaju lažne vijesti?

Postoje međutim neke tehnike kojim ljudima možemo pomoći da analitički pristupe problemima i bolje razaznaju prave od lažnih vijesti. 

“Jedan učinkovit način jest da se osobe – prije nego što podjele određenu vijest – pita koliko su uvjereni u istinitost te tvrdnje. Ova jednostavna intervencija ljudima usmjerava pažnju na sadržaj same vijesti te “uključuje” analitički dio uma, koji bi prije bio vođen samo našim emocijama i osjećajima o istinitosti neke vijesti ili “likeovima” koje bi dobili od osoba koje dijele naš svjetonazor. Osobe koje su dobile ovakvu uputu, posebno ako su bili obrazovaniji i skloniji analitičkom razmišljanju, češće bi odustajali od dijeljenja lažnih vijesti jer bi i sami u njima pronašli nedostatke. Zamislite da je netko koga ne volite podijelio tu vijest i želite mu dokazati da je u krivu. To je pristup koji biste morali poduzeti kad čitamo i stvari u koje bismo možda i željeli povjerovati i to će nam pomoći da bolje donesemo odluke i formiramo informiranija vjerovanja”, objašnjava Mikloušić.

Psiholog Igor Mikloušić trenutno sudjeluje u istraživanju o stavovima veznima uz bolest covid-19 koje možete ispuniti online.

Peruško: Krajnja desnica vodi kampanju protiv liberalne demokracije

Zrinjka Peruško

Pročelnica Odjela za medije i komunikaciju na Fakultetu političkih znanosti Zrinjka Peruško ističe da je riječ o organiziranoj kampanji.

“Riječ je o kampanji krajnje desnice protiv liberalno-demokratskih ideja, koju smo već vidjeli i viđamo u Mađarskoj, SAD-u. To je ono čime se bavi američki predsjednik Donald Trump, a ideolog je njegov bivši savjetnik Steve Bannon. To je jedna grupa ili pak mreža aktera koja djeluje u tom ključu. Bannon je već odradio turneju po Europi i radio na uvezivanju i financiranju desničarskih pokreta. Jasno je da već godinama postoji ta desničarska organizirana, sistematska kampanja kojoj je cilj širenje retrogradnih vrijednosti kojima bi se ograničavala dosad postignuta ljudska prava. Oni ne idu za time da zaštite svoje konzervativne vrijednosti, već žele nametnuti svoje vrijednosti drugima. Po tome je ta kampanja fundamentalistička i opasna”, objašnjava Peruško.

Ne vjerujem da ljudi odjednom sami od sebe imaju stav da su za sve krivi Soros i Bill Gates, ističe profesorica Peruško.

“Fašizam počinje kad ljudi više ne razlikuju istinu i laž”

“Dio te kampanje je zatrpavati javni prostor masom netočnih informacija, lažnim vijestima i teorijama zavjere, kako ljudi više ne bi bili u stanju razlikovati laž od istine. Treba se podsjetiti što je Umberto Eco napisao o nastanku fašizma, tu se vidi da je miješanje istine i neistine početak fašizma. Fašizam počinje kad ljudi više ne razlikuju istinu i laž”, upozorava.

Peruško ističe da je to dio desničarske propagande i da će mainstream mediji nestati, što onda isključuje. “Pod mainstream medijima pak mislim na medije koji imaju jasnu uredničku strukturu i novinare, koji se bave provjerom i objavom informacija, a ne širenjem laži”, dodaje Peruško.

Problem društvenih mreža

Ova profesorica medija ima kritičan stav prema utjecaju društvenih mreža, za koji kaže da može biti pozitivan i motivirati ljude na povezivanje za opće dobro, ali i negativan kao alat za širenje neistina.

“Tu je ključno kompleksno pitanje odnosa medija i društvenih mreža. Index je medij, Facebook je online platforma koja jako pazi da ne budu medij, jer bi onda postali odgovorni za ono što objavljuju, je li to istina ili ne. Isto važi za Twitter, koji je ipak u pandemiji brisao laži o koronavirusu, naročito kad je riječ o lažnim lijekovima za covid-19. Ljudima je pomoću društvenih mreža mnogo lakše širiti svoju propagandu. Bannon je vodio portal Breitbart i tako širio svoju propagandu, no ona se multiplicirala kroz online platforme poput Facebooka i Twittera. Danas je možda najpoznatiji širitelj lažnih vijesti američki predsjednik, koji se za to najviše služi Twitterom”, ističe Zrinjka Peruško.

Odgovornost mainstream medija

Kako se mainstream mediji trebaju odnositi prema teorijama zavjere i lažnim vijestima, zanima nas. Podsjećamo da redakcije imaju ograničene resurse i da bi se svi mogli samo baviti provjeravanjem i pobijanjem lažnih vijesti s obzirom na to koliko ih je. Ali onda se ne bi mogli baviti drugim, važnim aspektima novinarskog rada.

“Važno je demantirati lažne vijesti. Jasno mi je da mediji nemaju dovoljno resursa za to, važno je imati javno financirane institucije koje se sustavno i svakodnevno bave provjerom činjenica. O tome se dosta debatira na europskoj razini. Važno je da čitatelji znaju da mogu vjerovati nekim medijima i nekim novinarima, da znaju da iza toga stoji profesionalnost i da se poštovala novinarska etika. Sada smo u situaciji nesigurnosti, i zbog epidemije i ekonomske neizvjesnosti, a u Zagrebu i zbog potresa, pa su ljudi skloniji prepričavanju svega i svačega, ali ne vjerujem da nas je sve to potpuno preplavilo. Ozbiljno novinarstvo treba nastaviti svoj rad”, zaključuje Peruško.

INDEX.HR