Život u zagađenom naselju u Tuzli: Zbog smoga i korone se ne izlazi iz kuće

Bukinje je najzagađenije naselje u Tuzli, a dolazak hladnijih dana kod mještana budi strah zbog prekomjerne koncentracije zagađujućih čestica. Većina ih je s hroničnim oboljenjima, a novu strepnju im je donijela korona te danas rijetko izlaze na ulicu.

U proteklih deset godina u Tuzlanskom kantonu, a posebice Tuzli svake jeseni se pokreće i priča o zagađenju zraka. Uz industriju i termoelektranu u ovom gradu, djelovanje individualnih stambenih ložišta sa sobom donosi emisiju zagađujućih čestica u zraku koje su građani u jačem intenzitetu već počeli udisati.

Posebno je kritično u tuzlanskom prigradskom naselju Bukinje, gdje je još ranije pronađena veza između povećanja broja oboljelih od karcinoma i zagađenja zraka. Predsjednik ove mjesne zajednice Goran Stojak za Klix.ba kaže da su mještani i ove godine zabrinuti, a strah je još jači zbog epidemije koronavirusa.

“Mi sada imamo dva problema jer je uz onaj raniji u kojem mještani imaju zdravstvenih problema zbog zagađenja zraka u naše naselje prodrla i korona. Više od 12 ih je zaraženo, četiri osobe su u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, a jedna je preminula. Ljudi su se izolirali u svojim kućama, niko ne izlazi napolje bez prijeke potrebe, čak ne smiju otići ni do ambulante u kojoj uslovi za rad nisu adekvatni”, kaže nam Stojak.

Sve veći broj mališana u ovom naselju je sa dijagnosticiranim bronhitisom ili astmom, a starija populacija s raznim vrstama karcinoma. Stojak nam kaže da je u protekle dvije godine u ovom dijelu Tuzle 38 osoba preminulo, a čak njih 90 posto je imalo spomenutu opaku bolest.

“Ovdje je dokazano da su ljudi bolesni i treba ih liječiti. Za normalne države to bi bio alarm za uzbunu, ali kod nas nije tako. Nažalost, znamo i to da će nas većina umrijeti od karcinoma jer ovdje smrt u rijetkim slučajevima nastupa od starosti. Ali, nadležni očito mnogo ne mare”, dodaje Stojak.

Bukinjčani Termoelektranu Tuzla i individualna stambena ložišta navode u grupi najvećih zagađivača, a kako nam Stojak naglašava, Gradska uprava nije dovoljno učinila kako bi se problem zagađenja zraka riješio na adekvatan način.

“Širenje mreže centralnog grijanja ide veoma sporo, tako da je normalno da ljudi moraju ložiti ugalj i drva. Takva je situacija u Bukinju te većini naselja koja nisu spojena na daljinsko grijanje”, navodi Stojak koji je svoj boravak na otvorenom smanjio na najmanju moguću mjeru.

Hronični bolesnici su i supružnici Izet i Sabina Delić koji su sada u svojevrsnoj izolaciji, a ulica u kojoj žive je pusta.

“Mještani Bukinja veoma teško žive, a među ugroženom kategorijom smo suprug i ja. On je dosad četiri puta imao infarkt, a kod mene su astma i bronhitis. Zagađenje zraka je isto kao i svih ranijih godina, bez obzira na to što je centralno grijanje uvedeno u jedan dio naselja. Na sve ovo nam glavobolju zadaje i korona koja u svima nama budi strah”, kaže nam Sabina Delić.

Mjera se pridržava u skladu sa svojim mogućnostima, kaže da je trenutno na bolovanju, a vani izlazi samo ukoliko mora kupiti namirnice ili otići do ljekara po redovnu terapiju lijekovima.

S druge strane, Džemila Agić iz tuzlanskog Centra za ekologiju i energiju ističe da kritični period kada je riječ o zagađenju zraka tek predstoji s dolaskom zime. Ona kaže da i se građani sada nalaze u periodu u kojem se aktiviraju individualna stambena ložišta, koja predstavljaju dodatni izvor čestičnog zagađenja zraka.

“Kada posmatramo period od posljednjih deset godina, otkad se priča posebno o ovom problemu, nadležni nisu poduzeli dovoljno jer imamo evidentno povećanje zagađenja. Ali, to nije problem koji se može riješiti od danas do sutra. Potrebno je napraviti plan mjera koje će se dosljedno implementirati”, kaže Agić za Klix.ba.

Dobrim znakom Agić smatra to da je na kantonalnom nivou zaživio program smanjenja zagađenja koji se ogleda kroz podsticanje nabavke peći za individualna stambena ložišta.

“S druge strane imamo aktivnosti i projekte koje Vlada TK najavljuje i realizira vezano za smanjenje zagađenja od javnih objekata, odnosno mjere energetske efikasnosti u školama, zamjena energenata i slično. Dobro je bilo i to da je Grad Tuzla prepoznao odgovornost za zagađenje od individualnih ložišta te je napravio program za sufinansiranje mjera energetske efikasnosti i prelaska na druge energente”, nastavlja Agić.

Kako kaže, sve spomenuto je zanemarivo u odnosu na problem te će trebati dosta godina kako bi se stanje dovelo na zadovoljavajući nivo.

U konačnici, sasvim je sigurno da se rješavanju “zagađenog stanja” treba pristupiti ambicioznije, kroz multidisciplinovano djelovanje građana uz lokalnu, kantonalnu i federalnu vlast, sa zajedničkim ciljem, a to je očuvanje zdravlja stanovništva.

(klix.ba)