Napredak sestrinstva u BiH? Tko koči i zašto?

U posljednjih nekoliko desetljeća, sestrinstvo u Ujedinjenom Kraljevstvu doživjelo je snažan profesionalni razvoj. Medicinske sestre danas su visoko obrazovani zdravstveni stručnjaci koji, zahvaljujući dodatnim edukacijama i specijalizacijama, preuzimaju niz odgovornosti koje su ranije bile isključivo u domeni liječnika.

Posebno se ističe uloga tzv. advanced practice nurses (APN) i nurse practitioners (NP), koje:

• samostalno pregledaju pacijente i postavljaju dijagnoze
• propisuju terapiju (uključujući lijekove)
• vode kronične bolesnike (npr. dijabetes, hipertenziju)
• obavljaju manje zahvate i procedure
• sudjeluju u hitnoj medicinskoj skrbi
• specijaliziraju se za područja poput anestezije, onkologije, mentalnog zdravlja i intenzivne njege

Ovaj model rada značajno rasterećuje liječnike i poboljšava dostupnost zdravstvene skrbi, što potvrđuju i brojne institucije poput NHS.

Situacija u BiH: prostor za napredak

U Bosna i Hercegovina, medicinske sestre i tehničari imaju ključnu ulogu u zdravstvenom sustavu, ali njihov profesionalni razvoj još uvijek nije u potpunosti iskorišten. Iako postoji visokoškolsko obrazovanje (preddiplomski i diplomski i doktorski studiji sestrinstva).

Sustav u Bosni i Hercegovini:

• nema jasno definirane kliničke specijalizacije za medicinske sestre
• ne omogućava šire ovlasti u donošenju kliničkih odluka
• ograničava napredovanje u odnosu na razvijene zemlje

U usporedbi s Velikom Britanijom, BiH zaostaje u institucionalnom priznavanju naprednih sestrinskih uloga, što utječe i na efikasnost zdravstvenog sustava.

Iako u Federacija Bosne i Hercegovine postoji Zakon o sestrinstvu i primaljstvu još od 2013. godine, kojim su jasno predviđene specijalizacije u sestrinstvu – usporedive s naprednim ulogama poput APN i NP u Ujedinjeno Kraljevstvo – u praksi se nije dogodilo gotovo ništa. Više od desetljeća kasnije, ključni pravilnik koji bi omogućio provedbu zakona i dalje nije donesen.

Zakon je bio jasan: Federalno ministarstvo zdravstva trebalo je definirati način provođenja specijalizacija. No umjesto konkretnih koraka, svjedočimo dugogodišnjem odugovlačenju koje sve više izgleda kao svjesno održavanje statusa quo. U međuvremenu, zdravstveni sustav ostaje opterećen, liste čekanja rastu, a potencijal medicinskih sestara ostaje neiskorišten.

Neizbježno se nameće pitanje – kome ovakvo stanje odgovara? Kada se uzme u obzir da su ključne pozicije odlučivanja godinama u rukama liječnika, teško je ignorirati percepciju sukoba interesa. U dijelu stručne javnosti već dugo postoji bojazan da bi jačanje sestrinskih kompetencija moglo biti doživljeno kao prijetnja postojećim hijerarhijama. Takav pristup nije samo zastario, nego i štetan.

Jer činjenice su jasne: nitko nikome ne oduzima ovlasti. U Ujedinjeno Kraljevstvo i drugim razvijenim sustavima, proširene uloge medicinskih sestara nisu umanjile značaj liječnika – naprotiv, omogućile su im da se fokusiraju na složenije kliničke slučajeve, dok su pacijenti dobili bržu i dostupniju skrb.

Paradoksalno, dok se u BiH godinama “razgovara” o specijalizacijama, konkretni pomaci izostaju. Procesi se vode sporo, često bez transparentnih rezultata, a dojam je da vrijeme prolazi bez stvarne namjere da se stvari pomaknu s mrtve točke. U takvom sustavu, pojedinci sudjeluju u beskrajnim radnim skupinama i raspravama, dok medicinske sestre ostaju po strani – promatrači vlastite profesije.

A upravo bi one trebale biti nositelji promjena.

Vrijeme je za jasan zaokret: implementacija postojećih zakonskih rješenja, uključivanje sestrinske struke u donošenje odluka i usklađivanje s praksama razvijenih zemalja. Sve drugo više ne može biti opravdanje – nego izbor.

Zaključak: prilika, a ne nedostatak

Ova razlika ne mora biti prepreka, već prilika. Primjer Velike Britanije pokazuje koliko ulaganje u obrazovanje i specijalizaciju medicinskih sestara može unaprijediti zdravstveni sustav u cjelini. Uvođenjem sličnih modela u BiH, otvorio bi se prostor za profesionalni razvoj medicinskih sestara, bolju raspodjelu odgovornosti i kvalitetniju skrb za pacijente.